Hrvatski proljetni salon – intimna izložba Ive Simonović i Zdenke Pexider-Sieger (1916.)

Hrvatski proljetni salon, potom Proljetni salon, bila je likovna manifestacija koja se održavala između 1916. i 1928. godine. Okupljala je široki krug hrvatskih likovnih umjetnika većinom mlađe generacije čiji su radovi bili predstavljeni na dvadeset i šest izložaba, koliko ih je organizirano za vrijeme njezina postojanja. Prva izložba održana je tijekom ožujka i travnja 1916., a druga nedugo zatim u lipnju iste godine. Druga izložba Proljetnog salona „… bila je posvećena ženskom umjetničkom stvaralaštvu te je kao takva postala povijesno važna kao prva izložba na kojoj su u Zagrebu zajednički izlagale dvije umjetnice, kiparica Iva Simonović (kasnije Despić) i slikarica Zdenka Pexider Sieger (kasnije Ostović Pexidr Srića).“^[1] Izložba je organizirana u Salonu Ullrich u Zagrebu te je bila dobrotvornoga karaktera i na njoj su bile predstavljene biste i plakete Ive Simonović te akvareli i crteži Zdenke Pexider-Sieger, a uz izložbu su bila organizirana i različita predavanja. Ljubo Babić, koji je bio jedan od osnivača Proljetnog salona i na čijim je izložbama povremeno sudjelovao, izradio je plakat za izložbu svojih kolegica umjetnica (s Ivom Simonović izlagao je u istom prostoru 1910. godine). Plakatom dominira dijagonalna ekspresivna crvena linija iznad koje se naziru dvije siluete – dva ženska profila. Zanimljiv je tekst koji Babić vizualizira kao rukopis ne držeći se strogih tipografskih pravila pri njegovu komponiranju, nego ga, naprotiv, slobodno formira u dvije boje naglašavajući spontanost u izvedbi. Mekim krivuljama slova stvara jedinstvo s likovnim prikazom, čime zaokružuje kompoziciju plakata u skladnu cjelinu.

 

^[1] Darija Alujević, „Društvo Proljetni salon – prilog poznavanju povijesti organizacijskog ustrojstva i djelatnosti (1916. – 1923.)“; Rad. Inst. povij. umjet., 45, 2021., 252.